“Belladonna” i “Blockbuster” očima Nietzschea

Osnovna teza Nietzscheovog ogleda O koristi i štetnosti povijesti za život jest da povijesti treba služiti u onoj mjeri u kojoj ona služi životu. Pojedincu, narodu i kulturi ona predstavlja nezaobilaznu pozadinu svakog djelovanja, kretanja, napredovanja pa je u tom smislu život, kao aktivno koračanje u budućnost, bez službe povijesti nezamisliv. Problem nastaje kada pokušamo definirati „količinu“ povijesti potrebnu životu/življenju i upravo to pitanje Nietzsche postavlja kao ključno u odnosu na zdravlje pojedinca, naroda i kulture. Pretjerano bavljenje poviješću atrofira, degenerira i zatire život. Na djecu čovjek gleda sa zavišću, prisjećajući se nepovratno izgubljenog raja, kada nije postojala prošlost koju treba poricati. Spoznavši pojam „bilo je“ borba, patnja i zamor preplave čovjeka podsjećajući ga što ljudska egzistencija u osnovi jest-  neprekidno življenje u prošlosti, samoporicanje, samodestrukcija i samokontradikcija. Sreća je dostižna jedino kroz sposobnost zaborava, odnosno kroz sposobnost osjećanja stvari na nepovijesni način. Čovjek će biti zdrav i djelatan samo ako oko sebe iscrta vlastiti obzor koji će mu priječiti pogled unatrag. A što je s onima koji to nisu sposobni učiniti? Oni razmišljaju na tragu Giacoma Leopardija:

Nothing lives which would be worthy
of your striving, and the earth deserves not a sigh.
Pain and boredom is our being and the world is excrement,
—nothing else.
Calm yourself.

Daša Drndić: BelladonnaOpterećenost poviješću, individualnom i kolektivnom, zajedničko je obilježje dvaju romana nedavno i sasvim slučajno (ako slučajno postoji) pročitanih na pop:delu: Belladonna Daše Drndić (objavljen 2012. u izdanju Frakture) te Blockbuster Zorana Žmirića (objavljen 2009. u izdanju VBZ-a). Kroz oba romana rezonira rat, u Belladonni riječ je o Drugom svjetskom ratu koji kroz židovsko pitanje, uz vremenski odmak i posredovano iskustvo, oblikuje percepciju svijeta glavnog lika Andreasa Bana. Blockbuster tematizira Domovinski rat u realnom vremenu, a iskustvo je dano iz prve ruke autora, odnosno bezimenog junaka romana. Obje knjige ostavljaju dojam da se promišljanju povijesti, pogotovo rata kao prijelomnog povijesnog trenutka u kojem se širokopotezno preslaguju države, ljudske sudbine i kolektivne svijesti, zapravo teško oduprijeti. Andreas Ban je intelektualac na zadnjoj stanici svog životnog puta, umirovljen, bolestan i odbačen od društva u kojem živi. Bolni raskorak sa sustavom vrijednosti kojeg suvremeni trenutak podrazumijeva prisiljava ga intenzivnijem okretanju prošlosti. Tamo još postoje priče i sudbine s kojima se on može poistovjetiti, postoji patnja s kojom najdirektnije komunicira. U romanu pritom iskrsavaju dokumentarni dijelovi o stradanjima Židova, o događajima nedovoljno poznatim koji ipak, diskretnim kanalima i premrežavanjem ljudskih sudbina, izbijaju na površinu. Naravno da je Andreas na putu autodestrukcije koji ne može završiti drugačije doli suicidom kao ultimativnim zaboravom. I dok Belladonna sažima Drndićkinu kritiku i frustraciju današnjim vremenom koje se ne obračunava, već koketira s lošim praksama povijesti, Zoran Žmirić piše Blockbuster kao svojevrsnu katarzu. Iako se roman oslanja na autorovo ratno iskustvo u Domovinskom ratu, u njemu ne nalazimo geografskih, nacionalnih i političkih odrednica. Distanciranjem od okolnosti i interpretacija koje su podložne manipulaciji raznih vrsta, Žmirić ogoljava rat kao besmislenu i apsurdnu pojavu. Bez ulaženja u radnju romana (koja se doslovce guta) valja naglasiti da je upravo ta apsurdnost rata dočarana maestralno, njen učinak na čitatelja je devastirajući te ne ostavlja sumnje da je kod Žmirića duboko proživljena. Rat je samo jedna (iako najpogubnija) u nizu stvari koje su drugi odabrali umjesto (i za) nas, no jednom kad se čovjek u njemu nađe osnovna misao mu postaje preživjeti. U tom trenutku nema vraćanja i promišljanja prošlosti. Djelatan čovjek, prema Nietzscheovom citatu Goethea, je uvijek bez savijesti, pa je stoga uvijek i bez znanja. On većinu stvari zaboravlja kako bi jednu stvar napravio. Nepravedan je prema onome što je iza njega i zna samo za  pravo jednog- onog što trenutno ostvaruje.

Djelatan čovjek nalazi se s obije strane nišana.

Oglasi

One comment

  1. Pingback: “Belladonna” i “Blockbuster” očima Nietzschea | zoran žmirić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s