James Blake je, uz Frank Oceana, sigurno jedan od naboljih i najorginalnijih autorskih pojava u muzici drugog desetljeća 21. stoljeća.

Pažnju na sebe skrenuo je izdanjem fantastičnog EP-ja CMYK, kojim je naznačio potrebu da se žanr dubstepa modificira u post-dubstep. Kombinirajući r’n’b s elektronskim eksperimentom, semplovima, kako vlastitih tako i referentnih melodija, a tek ponekad se upuštajući u plesnu dinamiku, mladi Blake je stvorio prepoznatljiv zvuk. Nastavljajući istraživanja u elektronskoj glazbi, ali i istraživanja u kontekstu vlastitog autorstva, 2011. izdaje album naziva James Blake. Na njegovom debiju gotovo prvi put čujemo Blakeovo pjevanje, koje i nije izazvalo opće odobravanje, iako mu se s pjevačkog stajališta ništa nije dalo prigovoriti. Problem je bio što se naglasak u ukupnom izrazu neočekivano pomakao s elektronskog eksperimenta na pjevanje. Ali ne u potpunosti, ostao je negdje na sredini.

Na albumu Overgrown (2013., Republic Records) više ne postoje takve dileme, ni pogrešna očekivanja. Ovdje je jasno koji je izraz Blakea i u tome je više nego uspješan. Riječ je o zrelom albumu koji se ovdje više približio r’n’b-u i  melankoličnom soulu, ostajući dosljedan niskim tonovima, a povremeno i zadovoljavajući kriterij tempa od 130 BMP. Naslovna Overgrown, I am Sold, Retrograde i Digital Lion, intimne su balade nastale na krhotinama dubstepa, koje svojom produkcijskom čistoćom ukazuju na Blakeov talent da dobru ideju realizira na jednostavan, ali efektan način, ne gubeći se više u pretjeranim eksperimentima. Suradnja s producentskim velikanima, Brianom Enom i RZA-om, na pjesmama Take a Fall For Me i spomenutoj Digital Lion, kod Blakea samo dodatno potvrđuje njegov producentski talent. Uz već ranije dokazani skladateljski i vokalni.

Čestitke na prerastanju post-adolescentske krize i na do sada najboljem albumu 2013. godine.